Gruppo Sturm, Gaetano Pesce, Achille e Pier Giacomo Castiglioni, Livio Castiglioni, Gianfranco Frattini, Dino Gavina, Ettore Sottsass Jr, Enzo Mari, Bruno Munari, Vico Magistretti, Joe Colombo, Giovanni Pasotto, Ceretti-Derossi-Rosso, Gruppo DAM, Bettonica-Melocchi, Studio Tetrarch, Stefano Giovannoni, Alfredo Martini, Sapper-Zanuso
Riječ je o izložbi koja predstavlja pojedina kultna ostvarenja autora, odnosno umjetnika i njihovo viđenje oblikovanja i predmeta koji su stvorili design „Made in Italy”. Između ostalog, izloženi su Pratone, Cactus i Ventaglio, sjedalice Hacca, UP1 e UP2 s loptom U6, stolac Mezzadro, sjedalice Box i Universale, lampe Toïo, Sciuko, Eclissi, Cuboluce, Sinus, Pistillino i Boalum, stol Leonardo, barski stol Zen, kermika Yantra, pisača mašina Valentine, radio Cubo, stalak za čitanje Servolibro, puzzle-igra 16 Animali, krevet Abitacolo, vješalica In Attesa, kalendar Timor i za kraj Magrittina i Merdolino. Izložene su i arhivske knjige, magazini, katalozi i fotografije što danas nose kultni bibliofilski status za sve ljubitelje dizajna i njegove povijesti.
Kustosice izložbe Francesca Zattoni i Jerica Ziherl. Izložba je rađena u suradnji sa Z Cervia i Talijanskim kulturnim institutom u Zagrebu.
Šezdesetih godina dolazi do snažnog razvoja talijanskog dizajna. Uvode se novi materijali poput poliuretana, koji tvrtka kao što je Gufram koristi za poznati Pratone i plastike. Ovi egzotični materijali omogućavaju prelazak s manufakturne proizvodnje na serijske tvorničke ritmove. Enzo Mari, Ernesto Gismondi, Dino Gavina glavni su akteri. Nastaju i djela Ettorea Sottsassa za Olivetti, kao što je prijenosni pisaći stroj Valentine (1969). Godine 1971. Cini Boeri dizajnira kauč Serpentone za Arflex koji se sastoji od tiskanih lamela od poliuretana poredanih jedne uz druge. Ostali važni dizajneri su umjetnici poput Joea Colomba i Bruna Munarija, a pamtimo njegovog majmučića Zizì od pjenaste gume za kojeg je osvojio nagradu Zlatni kompas (Compasso d’oro, 1954.), svjetiljku Cubica, pepeljaru Cubo iz 1958. i Abitacolo iz 1971. Godine 1968. na manifestaciji XIV Triennale u Milanu pojavljuju se avangardni projekti koje Germano Celant imenuje „projektima radikalnog dizajna“, a protagonisti su Ufo, Archizoom Associati, Ugo La Pietra i Gaetano Pesce. Godine 1972. Emilio Ambasz organizira u MoMA-i u New Yorku izložbu “Italy: The New Domestic Landscape. Achievements and Problems of Italian Design”, gdje su izloženi namještaj, televizori, radioprijemnici, gramofoni i svjetiljke. Talijanski dizajn prešao je iz potrebe da se predmetima svakodnevne uporabe dodijeli forma, po mogućnosti lijepa i funkcionalna – što proizlazi iz evolucije materijala i proizvodnih procesa – za slobodni dizajn, ironičan, odijeljen od racionalnih i logičkih ograničenja.
Godišnji program Muzeja – Museo Lapidarium ostvaren je sredstvima Grada Novigrada – Cittanova, Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Ministarstva kulture RH i Turističke zajednice Grada Novigrada – Cittanova.