Yoko Ono & John Lennon: Dreaming Peace

Svim prijateljima Muzeja – Museo Lapidarium, a i onima koji će to tek postati…

pridružite nam se otvorenju izložbe Yoko Ono & John Lennon Dreaming Peace koje će se održati u srijedu, 5/7/2017, u Galeriji Rigo s početkom u 21 sat.

Nakon otvorenja:

21:30 – 23 h // park Muzeja – Museo Lapidarium: plesna večer Power to the people

sudjeluju: djelatnici Muzeja – Museo Lapidarium, Josip Radić & Goran Rubeša
dekoracija muzejskog parka: Kućna radinost Nerina Savian

Dresscode: power flower

– – –

Thank you Oko

Prvo sjećanje na Johna Lennona još je vrlo živo u mojoj glavi. Bila sam dijete. Za vrijeme puta na Korziku s mojom obitelji, u starom Golfu kabrioletu slušali smo kasete Beatlesa, ali najviše Imagine. Pjevala sam je na sav glas na nekom izmišljenom engleskom, a da nisam razumjela značenje riječi koje sam slušala i oponašala. Moje zanimanje za Johna Lennona nije nikada iščeznulo, a njegove su pjesme pratile cijelu moju mladost, što mi je omogućilo da s učenjem engleskog uhvatim značenje riječi koje sam pjevala prethodnih godina.
Iste sam riječi slušala za vrijeme studentskih manifestacija, u povorkama protiv rata u Afganistanu i Iraku, u godinama okupacije gimnazije kako bismo protestirali protiv vlasti odraslih koji su htjeli odlučivati o našoj budućnosti. Bile su inspirativne i postale su dio naših slogana. Kada smo ih pjevali zagrljeni, to nas je ujedinilo i pojačavalo potrebu za prosvjedovanjem. Riječi i ideje koje su nam se tada činile tako revolucionarne.
Yoko Ono došla je kasnije.
Iskreno rečeno, uvijek je bila prisutna, jer je umjetnost dio mog života od samog početka. Proučavajući suvremenu umjetnost na fakultetu, shvatila sam njezinu važnost kao umjetnice i pripadnice pokreta Fluxus. Obrazovana i samostalna žena koja je pomogla Johnu živjeti život bogat političkim, umjetničkim, društvenim sadržajima, osim fantastičnog iskustva koje je imao s Beatlesima. Naučila sam kako potpuno upoznati Johna i Yoko za vrijeme mojih putovanja u London. A posebno za vrijeme jednog putovanja na kojem sam htjela oživjeti mjesta njihova umjetničkog života, s tajnom željom da snimim o njima dokumentarni film koji je Yoko i odobrila, preko svojih odvjetnika, ali koji je zasada ostao samo naša želja za ostvarenjem.
London Johna i Yoko grad je malih trgovina pločama i knjigama, raspršenih po ulicama Berwick Street, Portobello Road, u predjelu Notting Hill i u ulici Charing Cross Road, i punih neočekivanih memorabilija. Bio je to mali lov na zakopano blago pomoću kojega je nastala naša kolekcija koju danas djelomično izlažemo u Galeriji Rigo.
Nema sjajnih Beatlesa, ali određene stvari koje su John i Yoko stvorili kao književnici, pjesnici, crtači, redatelji, performeri, umjetnici, glazbenici i društveni pokretači, dokazuju da se umjetnost i život mogu poklopiti.
Hvala, Yoko!

– Francesca Zattoni

Dreaming Peace

Godine 1969. Yoko Ono i John Lennon pokrenuli su mirovni pokret sa sloganom WAR IS OVER! (IF YOU WANT IT), međutim mir u svijetu ostao im ​je ne odsanjani san. Stoga smo i izložbu u Galeriji Rigo naslovili Dreaming Peace, a prikazuje originalne plakate, fotografije, vinile, knjige umjetnika, postere, crteže, ​arhivsku i audio građu​, manifeste​, kao npr. ​”Nutopia”​ i razglednice potpisane od zasigurno najoriginalnijih umjetničkih parova 20. stoljeća. Izloženi su i radovi Yoko Ono iz njezina Fluxus razdoblja, kao i Johna Cagea te Gerogea Maciunasa​,​ umjetničkih osobnosti koje​ su utjecale na njezinu umjetnost. Izložba je postavljena na način da prati kronologiju umjetničko-glazbenog djelovanja Yoko Ono i Johna Lennona, ponajviše razdoblje od njihovog prvog susreta pa do 1980.

Svi znaju Johna Lennona (zajedno s Beatlesima) kao začetnika glazbene revolucije koja se dogodila 60-ih godina 20. stoljeća​. No, bi li ​umjetnik, kojeg poznajemo po ​glazbenim ​remek-djel​ima, bio takav da nije sreo Yoko Ono? Izložba Dreaming Peace želi potaknuti i na ovakvo razmišljanje. Izložba ​je ​namijenjena ​onima koji pripadaju obožavateljima Ono & Lennon djelovanja i stvaranja, ​kao i širokoj publici s obzirom da se ​ je riječ o djelima koji su jezicima ​masmedijske (sub)kulture postala ikonički primjeri preklapanja života i umjetnosti, ili umjetnosti i života, a aktualni su i danas, kao u vrijeme svog nastanka.

Yoko Ono, umjetnica i mirovna aktivistica svojim​ je​ bezgraničnim intelektualnim duhom utjecala ne samo na životno djelovanje Johna Lennona, ​nego i na razvoj suvremene umjetničke prakse. Vjerujući u svoju misao da je san koji ​pojedinac sanja samo san, dok je san koji ​se ​zajedno sanja​ stvarnost, Yoko je uz Johna Lennona pomicala granice društvene i kulturne svakodnevice 60-ih godina. Inspirativnim utjecajem Yoko Ono, John Lennon se uz glazbu posvetio umjetničkom ​i aktivističkom ​djelovanju. Zajedno su vjerovali u mogućnost stvaranja svijeta kao mirnijeg mjesta, a svojim umjetničkim radom prodirali u različite sfere društvenog djelovanja. Stvaranjem imaginarne konceptualne države koju su nazvali Nutopija, zagovarali su imaginarnu zemlju koja bi živjela prema Lennonovim opjevanim idealima iz Imagine: zemlji bez granica, bez putovnica, zemlji u kojoj bi svi stanovnici ‘Nutopije’ bili ujedno i ambasadori svoje zemlje.
Izložba Dreaming Peace različitom serijom radova subliminalno progovara upravo o takvim idealima te ističe važnost dvaju velikih ikona 20. stoljeća.

Izložbu prati posebno oblikovan katalog (bibliografsko izdanje), a djela su posuđena iz kolekcije Franca Zattonija – Galleria d’Arte Contemporanea, u kojoj Ono & Lennonova zbirka zauzima posebno mjesto s obzirom na strastvenu ljubav kolekcionara spram rada i života Johna Lennona i Yoko Ono.

– – –

Vizualizacija svijeta putem slika

Francuski filozof Alain Badiou govorio je da je prava ljubav ona koja trajno trijumfira, ponekad i teško, nad preprekama koje joj postavljaju prostor, svijet i vrijeme. Ljubav između Johna Lennona i Yoko Ono trijumfirala je nad vremenom, ona je priča o jedinstvenom paru koji je ostao ovjekovječen u strukturi kulturne komunikacije. Fascinirajuća, sentimentalna, tragična, a i pomalo melankolična, ta se priča savršeno uklopila u koncept onoga što danas nazivamo vizualizacijom svijeta putem slika. Ponajviše je riječ o fotografiji, umjetnosti kojoj je, prema riječima Susan Sontag, pošlo za rukom da ostvari grandiozne, jedno stoljeće stare prijetnje o nadrealističkom osvajanju modernog senzibiliteta, dok je većina kandidata s pedigreom ispala iz utrke. Naime, fotografije se mogu urezati u pamćenje dublje nego primjerice pokretne slike jer predstavljaju čisti isječak vremena u kojem se način gledanja pretvara u doživljaj.
Izložba Dreaming Peace jedan je od takvih doživljaja, u kojem nam vizualni mediji ispunjavaju praznine u našim mentalnim slikama sadašnjosti i prošlosti. Pričaju nam priču o prošlom vremenu koje još uvijek traje, o strasnoj borbi dvoje velikih umjetnika koji su svojom međusobnom ljubavlju i umjetničkim radom pozivali na pružanje prilike svijetu da postane ljepšim i mirnijim mjestom. Ipak, stvarnost koju nam fotografska slika prikazuje uvijek više skriva nego što otkriva. Za razliku od privlačnosti stvarnosti, koja se uvijek temelji na tome kako nešto izgleda, prema Susan Sontag, razumijevanje stvarnosti zasniva se na tome kako ona funkcionira, odvija se u vremenu, a to nam omogućuje upravo priča kao objašnjavanje u vremenu.

Nije ni francuski filozof Roland Barthes znao što je fotografija sama po sebi i, usprkos njezinoj čudesnoj ekspanziji u suvremenom svijetu, nije bio siguran postoji li, odnosno, posjeduje li ona samo njoj svojstven ‘duh’. Sama fotografija kao predmet za njega nije bila ništa ‘živo’ nego ono što predmet oživljava, i upravo je to nazvao avanturom. Serija radova s izložbe Dreaming Peace uvodi nas u jednu snažnu ljubavno-umjetničku avanturu koja i u današnje vrijeme trijumfira diljem svijeta. To uostalom i jest jedan od načina djelovanja umjetnosti, a na nama je, slijedimo li Barthesovu misao, da izaberemo hoćemo li sliku, ono kako nešto izgleda, podrediti civiliziranom kodu savršenih iluzija ili se u njoj suočiti sa stvarnošću koju tek treba razumjeti.

– Dina Kamber

// Izvori: Alain Badiou Pohvala ljubavi, Susan Sontag O fotografiji, Roland Barthes Svijetla komora – bilješka o fotografiji //

► Više o izložbi u katalogu: DREAMING PEACE_katalog_Galerija Rigo