Muzej – Museo Lapidarium ima čast pozvati vas na otvorenje izložbi

VLAHO BUKOVAC
Portreti obitelji iz zbirke Umjetničke galerije Dubrovnik

i

ANA POŽAR PIPLICA
Istovremeno

Kustosica: Rozana Vojvoda

Petak 19.10.2018 u 19 sati

Izložbe su ostvarene u sklopu ciklusa “Upoznajmo hrvatske muzeje” i međumuzejske suradnje Muzeja Lapidarium te Umjetničke galerije Dubrovnik.

Izložba je otvorena do 19.11.2018.

VLAHO BUKOVAC

Radovi Vlahe Bukovca brojnošću, kvalitetom i značajom zauzimaju izuzetno mjesto u zbirci moderne i suvremene umjetnosti Umjetničke galerije Dubrovnik te se predstavljanje ovog utemeljitelja hrvatskog modernog slikarstva, čija se djela nikada nisu izlagala u Novigradu, nametnulo kao prva ideja u promišljanju međumuzejske suradnje s Muzejom Lapidarium. Zbog prilagodbe manjem prostoru Muzeja Lapidarij odabrana je specifična i intimna tema portreta članova uže Bukovčeve obitelji iz cavtatskog i praškog perioda koja uključuje portrete žene Jelice, kćeri Marije, Jelice, Ivanke i sina Aga.
Portreti cavtatskog perioda uglavnom su rađeni u pleneru, uz prisustvo jarke dnevne svjetlosti u svijetloj paleti u kojoj dominiraju bjeline. Portreti praškog perioda kada se slikar povukao u osamu uglavnom su rađeni u interijerima, a najčešći modeli su mu kćeri Marija, Jelica i Ivanka u trenucima učenja i odmora. Zanimljivo je da kćerke Jelicu i Ivanku Bukovac, koje su bile prve žene studentice na Akademiji likovnih umjetnosti u Pragu, s neskrivenim očinskim ponosom, prikazuje s ikonografskim atributima njihove slikarske vokacije – Jelicu u atelijeru u činu slikanja, a Ivanku s kistom, u zamrljanoj slikarskoj kuti. Na izložbi su zbog usporedbe izložena i dva djela Ivanke i Jelice Bukovac i to njihovi autoportreti.

Vlaho Bukovac utemeljitelj je hrvatskog modernog slikarstva u koje je uveo impresionistička načela i ideje plenerizma. Rođen je u Cavtatu, gradiću nedaleko od Dubrovnika, 1855. godine, ali je veći dio života proveo izvan Hrvatske. Studirao je u Parizu na École des Beaux Arts kod profesora Alexandera Cabanela od 1877. do 1880. Već 1878. uspješno izlaže na pariškom Salonu kao prvi hrvatski slikar uopće. Godine 1882. doživio je izniman uspjeh slikom La Grande Iza, čije su reprodukcije na Salonu rasprodane u tisućama primjeraka. Nakon završenog školovanja, u Parizu boravi do 1893. godine, upoznaje umjetnost impresionista, prelazi na življu skalu boja i radi u prirodi. Često je boravio u Engleskoj (1882.-1892.), a od 1902. pa do kraja života je u Pragu, gdje radi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Njegovim kratkim boravkom u Zagrebu od 1893. do 1898. počinje uzlet hrvatskog modernog slikarstva. Utjecao je na cijelu jednu generaciju hrvatskih slikara koji su mahom počeli raditi u pleneru i rasvjetljavati svoju paletu, te se krug slikara okupljenih oko Bukovca nazivao “zagrebačkom šarenom školom”. Bukovac djeluje i kao inicijator likovnih zbivanja u zemlji i kao promicatelj afirmacije hrvatskih umjetnika u inozemstvu. Godine 1896. uređuje hrvatski paviljon na Milenijskoj izložbi u Pešti, a montažna željezna nosiva konstrukcija prenijet će se u Zagreb i postati osnova zagrebačkog Umjetničkog paviljona, prvog adekvatnog hrvatskog izložbenog prostora. U Zagrebu intenzivno slika portrete (jedan je od najvećih portretista svojeg doba) i stvara neke od antologijskih povijesnih kompozicija (zastor Hrvatskog narodnog kazališta).

Vlaho Bukovac bio je izuzetno plodan autor, s golemim opusom od oko 1200 ulja na platnu, te stotinjak akvarela, tempera i crteža.
Od 1878. godine (kada se Bukovac prvi put pojavio u pariškom Salonu) pa do 1921. godine (kada je posljednji put izlagao sa kćerima u Pragu), umjetnik je 72 puta nastupio na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Izlagao je na drugom i petom Venecijanskom bijenalu, 1897. i 1903.
Umro je u Pragu 1922. godine.

S ljubaznošću Umjetnička Galerija Dubrovnik, Vlaho Bukovac, Sat engleskog jezika / English lesson, ulje, platno, 1914.

ANA POŽAR PIPLICA

Ana Požar Piplica, umjetnica koja se bavi slikarstvom, instalacijama, fotografijom i videom intervenirat će u prostor Muzeja Lapidarium recentnim videoradom i pločama od voska koje radi posljednjih petnaestak godina. Vosak koji je po svojoj prirodi fragilan, podatan i promjenjiv, umjetnica skuplja po crkvama i samostanima (gdje radi na restauratorskim poslovima) i sama ga topi i filtrira inzistirajući na procesu, neposrednom i taktilnom odnosu prema materijalu. Fragilnost voska postaje svojevrsna metafora prolaznosti, a podatna tijela ploča od voska nose biljege onog što im se događalo – topljenja, iskrivljavanja, različitih intervencija.
U vidoeradu umjetnica tematizira devastirani hotel Pelegrin u Kuparima u kojem simulira jednu životnu situaciju kroz okupljanje i druženje grupice prijatelja. Građevine jednako kao i ploče od voska na sebi nose otiske i tragove vremena koje umjetnica nastoji povezati s današnjim trenutkom i oživjeti u nekom novom sklopu. Intervencijom suvremene umjetničke prakse u prostor Muzeja Lapidarium gdje je izloženo bogatstvo kamene predromaničke plastike iz 8. i 9. te u sklopu međumuzejske suradnje s Umjetničkom galerijom Dubrovnik portreti Vlaha Bukovca iz prva dva desetljeća dvadesetog stoljeća, stvaraju se guste mreže odnosa i mogućnosti različitih iščitavanja suodnosa fragmenata prošlosti. (Rozana Vojvoda)

Ana Požar Piplica rođena je 1968 godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Miroslava Šuteja 1997 godine. Bavi se slikarstvom, fotografijom i videoradom. Živi i radi u Močićima i Dubrovniku.

Samostalne izložbe
2017 Vrijeme… Galerija Dulčić Masle Pulitika, Atelijer Pulitika, Dubrovnik
2016 Mogu li ostati Galerija Flora, HDLU Dubrovnik
2015 Ti nestaješ Pustjerna, Dubrovnik
2015 Pred skok Studio Let 777, Dubrovnik
2013 Duh i prilika Galerija Kninskog muzeja, Knin
2008 izolinije Galerija Turković, Virje / kuća Bukovac, Cavtat
2007 film (performans) Art radionica Lazareti
2005 alien Galerija Bukovac, Cavtat
2004 šumske ulice Muzej Rupe, Dubrovnik
2002 bez naziva (performans) Umjetnička galerija, Dubrovnik
1995 12 dobrih stvari Galerija NONA, Zagreb
1993 bez naziva Galerija Nova, Zagreb

Skupne izložbe

2018 Užasi zavičaja Sponza, Dubrovnik (Art radionica Lazareti, Dubrovačke
ljetne igre)
2014 Grad je mrtav živio grad Kulturni centar Beograda, Beograd
2012 Istočno od kraja Art radionica Lazareti; Kuća Bukovac
2010 Domaći rad Art radionica Lazareti, Dubrovnik
2008 T-HT nagrada@msu.hr MSU Zagreb
2007 U pejzažu Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik
2006 Visura aperta Momjan / Momiano
2005 CROssoverUK Station Gallery, Bristol/Art radionica Lazareti, Dubrovnik
2000 Galerija Château de servières, Marseille
1999 Situacija na jugu Art radionica Lazareti

 

 

– – –
Naslovna fotografija: Design by Oleg Šuran

Program je ostvaren sredstvima Grada Novigrada – Cittanova, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Umjetničke galerije Dubrovnik i Grada Dubrovnika.