Svim prijateljima Muzeja – Museo Lapidarium i onima koji će to tek postati 🙂
Pridružite nam se na otvorenju izložbe radova Nelia Sonega “Secretizie” koje će se održati u prostorijama Muzeja – Museo Lapidarium u petak, 9/6/2017, s početkom u 20:30 sati.
Izložba ostaje otvorena do 9/7/2017.
Slikarstvo Nelija Sonege od početka varira istu ideju – bilježiti zbivanja linijskih ritmova na plohi. Mogli bismo reći da se Sonegino slikarstvo događa u neprestanom vraćanju, u ponavljanju. Međutim, riječ je o vlastitom označenom sustavu i kategoriji vremena koje svoje vrijednosti nalazi u minimalnim, ali likovno bitnim razlikama jedne formule. Takav sustav vrijednosti zapravo omogućuje bezbrojne inačice gotovo istih elemenata koji nas vode iz jedne slike u drugu, na kojima se neprestance varira, ali nikad doslovno ne ponavlja.
No ono što je stalno prisutno u Soneginu opusu, ili kažimo, ono što se stalno ponavlja, jest netaknuta površina platna. Dakle, ono nije premazano, nego je prirodni materijal slikarske podloge. Za Sonegu ta neutralna bjelina ima određenu ulogu – ona je prostor koji miruje, čeka i izaziva, kako bi u određenom, pravom trenutku na njega upisao vrijeme. To je ono vrijeme kad Sonego u jednom dahu i gesti akrilnim sprejom ostavlja na platnu niz ili nizove višesmjerno isprepletenih bojenih ili crnih linija. To je samo naizgled vrlo jednostavan postupak, no rezultat je dugogodišnjega rada i dozrijevanja slikarske geste kojom umjetnik konsolidira njezinu autonomiju, ulazeći u sferu meditativnog i kontemplacije. Kod Sonege je to nastavak misli osobne povijesti manifestirane u prisutnosti, misli o kontinuitetu stvaranja u jednom jedinom činu bez naknadnih predomišljanja i korekcija.
Ne treba ni napominjati da je svim Soneginim radovima zajednički apstraktni prostor. Bez obzira na to, umjetniku je ne samo važan, nego i potreban onaj pravi prostor, atelje ili galerija, u kojem uspostavlja specifičnu komunikaciju, i između slika samih, i između slika i prostora u kojem su izložene. Stoga je i ova izložba u Muzeju Lapidarium pažljivo promišljen postav Nelija Sonege. Recentne slike, redom većih formata, ne ometaju stalni postav muzeja – stare kamene spomenike. Naprotiv, preciznost postava, korespondentnost nevelikog broja radova te meditativnost sadržaja promiču muzejski prostor u jedinstvenu cjelinu bogatog spektra senzacija. Cijelom tom unutarnjem postavu pridružuje se penetracija vanjskog okolnog prostora. Staklene stijene muzeja omogućuju vidljivost slika sa svih strana te se tako prostorna i tvarna osporenost uslojava i obogaćuje.
Bez suvišnih priča, više oduzimajući nego dodajući, svodeći sliku na minimum elemenata, Sonego postiže gradaciju sadržaja, ritmičnost i stupnjevanje izložbenog prostora. Promišljenim postavom i adekvatnim razvojem umjetnikove teme ti se odnosi višestruko izmijenjuju: najprije doslovno smještajem na različitim mjestima u muzeju, a potom u svakom radu posebno.
dr. sc. Jerica Ziherl
Nelio Sonego
Rođen je u Sionu u Švicarskoj 1955. godine. Pohađao je Akademiju likovnih umjetnosti u Veneciji gdje je i diplomirao kod Emilija Vedove od kojeg usvaja gestualni i vitalistički polet znaka, transponiran u minimalističkom i apstraktnom ključu. U prvim godinama djelovanja (1978.-1980.) njegov rad obilježavaju linije crtane olovkom i kutomjerom koje reproduciraju elemente preuzete iz arhitektonskih projekata (1978.-1980.). Na ovu vrstu radova naslanjaju se tijekom sljedećeg desetljeća osnovni oblici, gotovo arhetipovi Vertikalnih pravokutnika.
Između 1986. i 1989. godine umjetnik se koncentrira na oblik trokuta (Trisangoli- Triskutovi) koji se ponavlja i slobodno raspoređuje u prostoru. U ovoj se fazi njegovo zanimanje usredotočuje na definiciju znaka koji se pojavljuje snažan i koprcav, otvarajući se prema Angoarcoli: esencijalnim djelima koje karakterizira moćna energija, a u pojedinim slučajevima ne nedostaje im ni arabeskne elegancije.
U tim radovima, koji se baziraju na igri bijelog (platno) i crnog (znak), geometrijska se kompozicija fragmentira kalibriranom žestinom gestualne prirode.
Prijateljstvo s pjesnikom Carlom Invernizzijem započinje 1990. godine. Godine 1996. Sonego potpisuje zajedno s njim i sa slikarima Giannijem Asdrubalijem i Brunom Quercijem manifest Tromboloide e disquarciata. Natura naturans (Tromboloidna i rastrgana. Natura naturans). Naziv manifesta postao je 1997. godine i naziv izložbe koja je gostovala u nekoliko gradova (Perugia, Innsbruck, Schwarz, Lecco).
Od 2003. godine nadalje Orizzontaliverticali (Horizontalevertikale) označavaju novu, važnu točku raspleta u istraživačkom razvoju umjetnika: vraća se geometrijskom ishodištu u obliku pravokutnika koji, međutim, gube prvotnu jasnoću da bi poprimili vibrirajući i mobilni izgled koji je postizao korištenjem laka za špricanje.
Zadnjih nekoliko godina Sonego se bavi ručnom izradom knjiga, procesom u kojem su na umjetničkom planu izbor i obrada materijala iznimno bitni. Tijekom 2000-ih godina imao je nekoliko samostalnih izložbi: u Galeriji A Studio Invernizzi u Milanu, u Zakladi Ado Furlan Pordenoneu, u Galeriji Rigo u Novigradu (Hrvatska), u Galeriji Meandar media u Zagrebu i u lapidariju Sala delle Pietre u Todiju. Među radovima koji su uslijedili narednih godina valja spomenuti izložbu u Villa Pisani Bonetti na kojoj je radio zajedno s Michelom Verjuxom (2007.). Godine 2009. Velan Center for Contemporary Art iz Torina organizira samostalnu Sonegovu izložbu. Gostuje 2011. godine u Eight Club u Londonu i u Galerie à coté de l’Agence u Parizu. Godinu dana poslije radi na novim izložbama: s Nicolom Carrinom u Ars Now Seragiotto u Padovi, Slika svjetla. Umjetnici međunarodne suvremenosti u Villa Clerici (Milano), Orizzontaliverticali (Horizontalevertikale) u Disegno, Udruga za suvremenu umjetnost u Mantovi te skupnu izložbu s umjetnicima Brunom Quercijem i Carlom Invernizzijem u Neuer Kunstverein u Aschaffenburgu. Godine 2015. izlaže s umjetnicima Alfonsom Filierijem, Lucillom Catania i Claudiom Peill u Galleria Nazionale d’Arte Moderna (Državna galerija moderne umjetnosti) u Rimu te s Alfonsom Filierijem u Muzeju Mario Praz i Zakladi Primoli u Rimu.
/ Fotografija: Nelio Sonego /