Susresti se s neuobičajenim, nesvakidašnjim, izazovnim, na prvi pogled izvankonformnim, često mističnim i neopisivim utjecajima na postojanje, iskustvo je koje pokreće na transformaciju i produbljivanje.
Sedmočlana međunarodna grupa umjetnika, od kojih su dvije osobe slijepe, prepustila se nepredvidljivosti slobodnog eksperimentalnog izražaja. Njihova su individualna čulna i izvančulna iskustva kroz posvećen i meditativan boravak u ambijentu prirode izašla na površinu i pretočena u dimenziju zajedničke stvarnosti. Izložba predstavlja seriju radova inspiriranu svijetom slijepih s fokusom na proces istraživanja, upoznavanja, učenja i stvaranja kroz dublji unutrašnji pristup.
Autori: Danijel Šivinjski, Christopher Paul Gill, Andrea Petrović, Slavoljub Epifanić, Andrea Krunić, Šejla Mujdanović i Ágnes Györe.
Galerija Rigo
6 / 7 — 29 / 7 / 2016
Otvorenje u 21h
Kad zatvorim oči, unutrašnji svijet se približi, a vanjski počne govoriti drugim jezikom. Bez obzira na činjenicu da pritom nema vizualnog stimulansa, slikovito iskustvo se kreira kroz sinergijski ples različitih impulsa koji se susreću na istom vibracijskom polju.
Serija blind fields ekspedicija u prirodi potvrđuje da čovjek posjeduje mnogo više od pet tradicionalno prepoznatih osjetila, što već nekoliko godina istražujem kroz nereligioznu duhovnu praksu i eksperimentalno umjetničko stvaralaštvo. Lokacije koje sam ove godine posjetio su Fruška gora, Dobogókő, Stara Planina, Novigrad i Plitvička jezera.
U cilju istraživanja novih načina izražavanja u drukčijim stanjima bića, u ovom slučaju uz odsustvo vizualnog podražaja, boravio sam u prirodi s povezom preko očiju, posvećen prvenstveno vlastitoj meditativnosti i otvaranju ka tokovima dubljih signala Majke prirode. Impulsi su se većinom manifestirali kroz unutrašnje vizualizacije nalik na virtualnu realnost. Gotovo svakom impulsu svijest je delegirala oblik, boje i poziciju, a korijen njihovih iskustava ležao je u često neobjašnjivim osjećajima. Znatiželja da se pronađu i potvrde poveznice između subjektivnih unutrašnjih vizija i fizičke stvarnosti okruženja neprekidna je, zato sam povremeno pitao svoje asistente je li to što osjećam jasno vidljivo i iz njihove perspektive. Za razliku od iskrivljenog osjećaja o vremenu, orijentacija u prostoru bila je primjetno preciznija. Zasigurno je najveći izazov bio pronalaženje kreativnih načina da se to što „vidim“ prilikom nošenja poveza preko očiju prenese iz duhovne dimenzije iskustva i zabilježi kroz vizualne medije – fotografiju, video i crtež. Umjetničko stvaranje u ovom procesu približava se krajnostima eksperimentalnosti i nepredvidljivosti, a rezultat predstavlja pokušaj kanaliziranja energetskog tijeka iz prirode kroz umjetnika kao ovozemaljsku prizmu u umjetničko djelo. Kod crteža mi je posebno zanimljivo spontano otkriće novog stila inspiriranog topografskim kartama koji se može opisati kao mapiranje energija što sam ih osjećao na datim lokacijama. U tijeku rada veliki je fokus bio na tišini koja mi je omogućila znatno veći izvančulni kapacitet. Ono što također smatram vrijednim posvećenost je najčišćem trenutku prisutnosti „sada i ovdje“ te povjerenje u asistente zahvaljujući kojima sam se mogao u potpunosti prepustiti sebi, prirodi i na nekim mjestima samostalnom kretanju. —Danijel Šivinjski, autor projekta